Šezdeset godina služenja: Slavlje fra Domagoja Šimunovića okupilo brojne vjernike

Na prvu adventsku nedjelju, svečanim misnim slavljem u crkvi Presvetog Trojstva, fra Domagoj Šimunović, svećenik franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, obilježio je dijamantni jubilej – 60 godina svećeništva. Slavlje je predvodio slavljenik uz još osam svećenika, a propovijed je održao mons. Stjepan Belobrajdić, koji je svojim riječima dodatno uzdigao značaj fra Domagojeva predanog služenja Crkvi i zajednici.

Uz slavljenika, u misnom slavlju sudjelovali su i brojni svećenici, među kojima fra Drago Radelić, koji je, poput fra Domagoja, zaređen prije šest desetljeća, zatim fra Slavko Milić, domaći gvardijan, te svećenici iz susjedne Bosanske Posavine: fra Anto Tomas, plehanski gvardijan, fra Ivan Marić, derventski dekan, i umirovljeni svećenik mons. Pero Zeba. Pridružili su im se i fra Zlatko Matanović te vlč. Branko Vincetić. Misno slavlje okupilo je veliki broj vjernika, svećenika i prijatelja fra Domagoja, svjedočeći o poštovanju i ljubavi koje uživa u zajednici.

Na početku mise, gvardijan fra Slavko Milić osvrnuo se na život i djelo fra Domagoja, naglasivši kako je najveći dio svog svećeničkog djelovanja proveo upravo u brodskom franjevačkom samostanu. Istaknuo je njegov značajan doprinos u osnivanju i razvoju Klasične gimnazije, koja već 29 godina odgaja generacije učenika, kao i njegovu predanost radu na dobrobit zajednice. Grad Slavonski Brod prije deset godina fra Domagoju je dodijelio titulu počasnog građanina, čime je dodatno potvrđen njegov neizmjerni doprinos lokalnoj zajednici.

U prigodnoj homiliji, mons. Stjepan Belobrajdić usporedio je svećenički život fra Domagoja s dijamantom – simbolom čistoće, čvrstoće i trajne vrijednosti. Njegove riječi posebno su dirnule sve prisutne, naglašavajući kako je fra Domagoj kroz desetljeća službe svijetlio poput dijamanta, obasjavajući živote onih koji su ga susreli.

Posebnu čar svečanosti donijeli su članovi zbora mladih, kojeg je fra Domagoj osnovao prije 40 godina u toj istoj crkvi. Njihov pjev, zajedno s prisutnošću brojnih vjernika, dodatno je uveličao ovaj poseban trenutak.

Nakon mise, slavlje se nastavilo u atriju samostana, gdje su se uzvanici družili uz zvuke tamburaša, prisjećajući se fra Domagojevih brojnih postignuća i trenutaka provedenih u zajednici. Fra Domagoj ostaje ne samo simbol predanog svećeničkog poziva već i istinski duhovni stup zajednice, čija je služba obilježena ljubavlju, poniznošću i neumornim radom za dobrobit drugih.