SANJA ČOP: "Velik broj polaznika učilišta prekvalificira se isključivo radi odlaska u inozemstvo"

Gotovo svi mediji, preplavljeni su tužnim slikama mladih, koji s koferima čekaju ispred autobusa, vlakova i odlaze u neki bolji i pravedniji svijet. Sve su to mladi, visokoobrazovni ljudi, koji bez posla i perspektive s diplomom u ruci, sjede doma. Čekajući neko bolje sutra, odvažuju se, premda teška srca, na prekvalifikacije i odlaze van. Mi kao vječiti pozitivci, nadajući se kako situacija ipak nije tako obeshrabrujuća, odlučili smo kontaktirati Pučko otvoreno učilište Libar, kako bismo doznali kakva je konkretno situacija u Slavonskom Brodu. Razgovarali smo sa Sanjom Čop, ravnateljicom učilišta.

Sanja, recite nam koliko polaznika učilište broji?

"Trenutno još nemam nekakav konkretan broj, jer su upisi još u tijeku. Planirani početak nastave je krajem rujna. Imamo tri okvirna upisna roka: siječanj, svibanj i rujan. Ali, dosadašnjim upisima i zainteresiranošću polaznika, mogu reći kako učilište godišnje broji oko 80 - 100 polaznika."

S obzirom na stupanj zainteresiranosti polaznika, koji smjerovi se najviše upisuju?

"S obzirom na iseljeničku situaciju kod nas u Brodu i županiji općenito, postoje dva, tri najatraktivnija zanimanja, koja su visoko na ljestvici upisa. Prvo su to njegovateljice, zatim vozači te tehničari cestovnog prometa. Tehničari cestovnog prometa kao smjer, nemaju veze s ovom iseljeničkom situacijom. Taj smjer većinom upisuju ljudi, koji traže bolji posao, pa se odluče na dokvalifikaciju iz trećeg stupnja na četvrti stupanj. Zapravo apsurd je taj, kako su sva ova zanimanja zapravo deficitarna u našoj županiji, ali ljudi kada ih završe odlaze van. Na žalost, moram konstatirati kako ne radimo dovoljno na razvoju malog i srednjeg poduzetništva, kako bi ljudi koji se prekvalificiraju ostali kod nas i zaposlili se. Jednako tako, velik broj polaznika škole stranih jezika, također nakon postignute diplome, odlazi van. Posebno je popunjen smjer njemačkog jezika, engleskog nešto manje. Što se tiče francuskog i talijanskog jezika, za koje također imamo verifikaciju, mogu reći kako smo možda jednom ili dva puta odradili jednu malu grupicu polaznika.", ističe.

Svi smo jako dobro upoznati s problemom odlaska mladih ljudi iz države, što ste i sami kroz učilište osjetili. Većina tih mladih ljudi koji su visokoobrazovani, odlučuje se na prekvalifikacije i odlazi van. Kakva je situacija konkretno kod nas, u Brodu?
"Nekada smo jako dobro radili. Bilo je zadovoljstvo obučavati mlade ljude, kako bi dokvalifikacijama i prekvalifikacijama prešli na neke bolje poslove, bolje plaćene. Iako teške duše, moram priznati, kako današnja situacija nije obećavajuća. Svi oni koji dođu ovdje na učilište, dođu samo s jednim razlogom; kako bi nova stečena znanja iskoristili za odlazak u inozemstvo. Zapravo na ovu situaciju sam upozoravala sigurno četiri ili pet godina. Iskoristila bih ovu situaciju, kako bih rekla kako smo nedavno propustili dva natječaja. U pitanju su bili natječaji za apliciranje na europske projekte. U sklopu projekta, morali bismo osposobiti nekih 80 ak ljudi. Iskreno govoreći, uplašila sam se da na Zavodu za zapošljavanje jednostavno neću moći pronaći toliko ljudi. Potpisivanjem ugovora, ja se obvezujem da ću to napraviti. Kada sam shvatila koliko je ljudi na Zavodu ostalo i koje su to ciljane skupine, odustala sam od apliciranja na pojekte. Osim očitog i sve većeg odlaska u inozemstvo, ovakva situacija nam blokira i neke druge stvari, a to je prije svega donošenje europskog novca u naš grad. Posebno me rastuži činjenica, kada mladi ljudi, koji se besplatno obrazuju u svojoj zemlji, nakon završenog fakulteta s diplomom u ruci odu van i podižu gospodarski rast nekoj drugoj zemlji. Unatoč svom sivilu koje nas je obuzelo, ja još uvijek vjerujem da je obrazovanje odraslih fenomenalna stvar. Sustav koji izlazi u susret polazniku, njegovim potrebama, stečenom iskustvu, radnom iskustvu. Kroz ovaj sustav se stečena iskustva mogu lako primijeniti kroz teoriju. Vjerujem da ovo sad zvuči obeshrabrujuće, ali naše učilište nije izgubilo nadu. Mi i dalje vjerujemo u bolje sutra, u bolju i pravedniju Hrvatsku. Ne obazirući se na ovu iseljeničku situaciju, unaprjeđujemo ustanovu, osluškujemo tržište rada. Držim da se trebamo boriti zajedno, kako bismo izašli iz ove krizne situacije."

Imate li u vidu nekakve nove projekte u skorijoj budućnosti?
"Imamo, naravno. Program zavarivača, još uvijek je dobra priča. Problem je u skupom programu. Jednostavno, ako ih ne isfinanciramo iz europskih fondova, ljudi ih si ne mogu priuštiti. Javlja se i jedan drugi problem. Nakon završenog programa, ljudi misle da su odmah sposobni za odlazak na teren u Južnu Afriku i sl. Za takav poduhvat, potrebne su godine i godine iskustva i rada. Sve to onda stvara jedan začarani krug. Trenutno proučavamo zakone Europske unije koji će doći u Hrvatsku. Nešto od toga se odnosi i na bolničare. Zanimanje između medicinske sestre i njegovateljice. Oni bi trebali biti na usluzi medicinskim sestrama, kako bi odvezli pacijenta na snimanje i sl.To je program u trajanju od jedne godine. Izdvojila bih također i program dadilja, koji je vrlo zanimljiv. Najviše se može iskoristiti u svrhu samozapošljavanja, kao i program gerontodomaćica. To su sve zanimanja koja u Europskoj uniji žive već godinama, a sada polako dolaze i kod nas."

Dajana Čavčić Šafar