Brodska krasotica na lijepom plavom Dunavu

Centar operetne crno-žute Monarhije, slavna carska i kraljevska prijestolnica Beč – Wien – Vienna na lijepom plavom Dunavu, magičnom je snagom privlačila sve što je bilo otmjeno, nobl i hoh, pa i mali Brod na „srebropjenoj Savi“ (kako bi rekao vitez Pracny) u tome nije bio izuzetak. Samo se uzdisalo o tome tako dalekome: Ah, Schönbrunn!, Ah, Belvedere!, Ah, Wienerwald!, Ah, Prater!, Ah, Wiener Mode!, Ah, Opernball!... i toliko je još toga Ah!, Ah!, Ah!... bečkog!, čarobnog i običnom smrtniku nestvarnog, bilo na sva zvona razvikano! Ring, Hofburg, Katedrala sv. Stjepana. A, jednoj brodskoj umilnoj ljepotici, pravoj krasotici, Cirili Bobinac, sve se to i posrećilo. Brižne majke iz najboljih brodskih kuća o tome su samo sanjale - udati kćer u pol Beča - jer bolje partije onda nije moglo biti. Pa, nek' se od zavisti cijeli Brod na Savi okrene na peti!

Cirila je bila kći parobrodarskog kapetana Nikole Bobinca, prekaljenog riječnog vuka. Rođena je 11. svibnja 1885. godine. Na krštenju je dobila ime Cirila – Metoda, a držala ju je kuma Angelina Tassovac, supruga bogatog trgovca i posjednika Mihajla Tassovca, piše u Matici rođenih u brodskom Državnom arhivu. Cirila je išla u Djevojačku stručnu školu, kao većina gradskih djevojaka njene generacije, jer onda se smatralo da je za djevojke sasvim dovoljno znati fino kuhati, šivati, vesti, udvorno i umilno se ponašati i potom samo čekati da „na bijelom konju kao princ iz bajke“ dođe dobra partija za udaju.

Cirila je bila vesela, otmjena djevojka iz dobre kuće i u svakom društvu rado viđena. Kad su bile zabave, lijepe brodske djeve poput Cirile prodavale su tombole, pivo, vino, sladoled, mesnate zakuske, punč, kolače... ma što ti srce poželi. Mamile su u budama na ljetnim vašarima, na večernjim dvoranskim zabavama u „Kasini“, kod Cviića, ili u „Jankomiru“ kod kolodvora, a njihovom šarmu nitko nije mogao odoljeti. Balovi su bili nezamislivi bez gospođica, tih brodskih pupoljaka: Cirile, jednako lijepe njene mlađe sestre Lucije, Magdalene Čavčić, Marije Šrepel, Julije Mušicki, Angeline Ferić, Vilme pl. Filipović... U Hrvatskom dobrotvornom gospojinskom društvu sve one su jako angažirane, a sestre Bobinac, Cirila i Lucija, posebno, jer njihova majka, gospođa Manda Bobinac, bila je predsjednica Gospojinskog društva 1899.-1903., a prije toga 1895. odbornica, pa potpredsjednica društva. Spomenica Gospojinskog društva bilježi neke od sjajnih programa u kojima je i Cirila nastupala.

Silvestarska je zabava 1904. godine, a o ponoći iznenađenje - „živa slika“: „Predivo je prela“, po Lisinskovoj pjesmi. Nutrina je hercegovačke kuće, prelja, gđica Ćirila Bobinac sjedi u njoj. Iza kulisa pjeva „Prelju“ alt solo, učenica glazbenog zavoda Marija Mađarević. Dok ona pjeva otkriva se drugi zastor i ukazuje se kao u daljini junak, o kome se pjeva. Stoji na straži na kamenitom klisu držeći diljku (dugačku pušku). Junak je bio gosp. Eugen Šrepel. Živa slika izaziva pravo ushićenje. Silvestraske zabave bile su elitne i uvijek je trebalo nešto novo, osobito originalno smisliti, da bi se publiku očaralo, zadivilo i ushitilo. S ovom živom slikom to je i uspjelo.

Godina je 1905., opet je Silvestarska zabava i u svečanom programu puno je tada opće obljubljenih i neizostavnih živih slika koje se u manjim pauzama na pozornici dvorane „Kasino“ smjenjuju:

Jedna je od tih živih slika „Dobrotvornost donosi sirotinji sreću“. Izvodi se uz glazbu. Nacrt za tu sliku izradio je naš hrvatski umjetnik profesor Frangeš (kipar). Lijepa, blaga Cirila pravo je utjelovljenje dobrotvornosti. Ona širi ruke nad sirotama, bosonogom djevojčicom (Marijana Heintzel) i njenom majkom (Justa Markotić) štiteći i braneći ih. Odjevena sva u lepršavo bijelo, opuštene duge kose, Cirila je djelovala poput prave dobre vile iz fantastičnih priča i bajki. Opet nezaboravna, živa slika za pamćenje, uspjeh neopisiv, jer Cirila je bila kao stvorena za scenske nastupe.

I onda se pojavio on, carski i kraljevski satnik Alfons Sücher, tako naočit u uniformi kao salivenoj na tijelu feš građe. A k tome sjajne zlatne epolete, pa zveckava niklovana paradna sablja i čizme lakovane, tvrdih sara... Neodoljivo! Službovao je u starom brodskom festungu, gdje je u vlažnim zidinama život mladim časnicima sigurno bio jako dosadan, te su jedva čekali da izađu u grad i dobro se u društvu provedu. Bili su na svim zabavama rado viđeni. Možemo samo zamisliti kako je satnik Sücher bio očaran lijepom Cirilom, njenom ljupkošću, otmjenošću, estetičkim držanjem. On nije niti pretpostavljao da će u malom slavonskom gradiću na rijeci Savi, daleko od ekstravagantnog Beča, upoznati takvu krasoticu da bi je teško i u Beču našao. Upoznao ju je na nekom plesu, a tu je Cirila opet pokazala što zna, jer bila je i vrsna plesačica.

Alfons ju od tada nije ispuštao. Uslijedilo je najprije diskretno udvaranje, pa šetnje alejama sjenovite Klasije ili nedjeljom od jedanaest sati prisustvovanje promenadnim koncertima tvrđavske vojne plehmuzike uz cvjetnu rundelu parka, gdje se sjatio sav otmjeni Brod. A, u sezoni zabava, u brodskim plesnim dvoranama zanosno su i neumorno tancali okretne vrtoglave dvokoračne i šestkoračne valcere, brze poskakujuće vesele polke koje plesače bez daha ostavljaju, a u smirenom predahu zabave zaigrali su u četvorkama i slikovite quadrille...

Godine 1908. Cirila i Alfons zaručili su se. Brodske novine „Materinska riječ“ izvijestile su: Kako nas obavješćuju, zaručila se je prošlog tjedna, milovidna gospojica Cirila Bobinac, kćerka nezaboravnog hrvatskog rodoljuba, pokojnog Nikole i ugledne mu supruge gdje Mande Bobinac, sa c. i kr. satnikom ovdašnje posade g. Alfosom Sucherom. Sretnim mladencima naše najiskrenije čestitke. Živili!

Bili su lijepi par, naočiti i ljupki, kao slika, otmjeni i elegantni. Cirila po posljednjoj - dakako bečkoj - modi, s puno čipaka i plisea, krhkog struka koji je formirao do maksimuma zategnuti specijalni mider. A, Brod je dobio temu, jer sad je već svima bilo znano: milovidna gospođica Cirila Bobinac u daleki se carski Beč udaje. Koje li sreće! Pod sretnom zvijezdom je rođena!... komentiralo se.

Cirilina sestra, Lucija, udala se u „zlatni“ Prag na Vltavi, a dobre partije našla je i većina ostalih brodskih umilnih gospođica iz ove sjajne „gospojinske“ generacije. Magdalena Čavčić – Mada, kći posjednika Daniše Čavčića, postala je supruga brodskog bankara, industrijalca Židova Moše Gregora Merkadića, a on je od zaljubljenosti prešao i na katoličanstvo. Marija Šrepl – Šica, glazbeni pedagog, kći ljekarnika, udala se u Zagreb za sveučilišnog profesora prava Marka Kostrančića, koji je 1935. godine izabran za bana Savske banovine. Angelinu Ferić oženio je major Kudielka, Šarla Band udala se u Peštu, a Vilma pl. Filipović u Rumunjsku... Tako su se nježni brodski pupoljci rascvali diljem velike Carevine.

(Posavska Hrvatska, 15. ožujka 2013.)