Hrana, piće i duhan srušili standard

Hrvatski građani i dalje osjećaju teret inflacije, koja je u srpnju iznosila 4,5 posto, što je dvostruko više od prosjeka eurozone. Iako su poskupljenja u glavnom dijelu turističke sezone bila očekivana, iznenađuje činjenica da najveći teret nije došao iz sektora usluga, nego – hrane i pića.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u srpnju su cijene hrane, pića i duhana porasle za čak 6,6 posto na godišnjoj razini, dok su na mjesečnoj bazi te cijene skočile za 1,6 posto. Slijede ih usluge s rastom od 5,7 posto te industrijski neprehrambeni proizvodi sa simboličnim rastom od 0,4 posto. Usporedbe radi, prosječna inflacija u eurozoni iznosila je tek 2 posto, a višu inflaciju od Hrvatske imala je samo Estonija (5,6 %).

Hrana nije luksuz, već osnovna potreba, a upravo ta potreba postaje sve manje dostupna sve većem broju građana – upozorava Izabela Delfa Mišić, ekonomska analitičarka Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Mišić naglašava da cijene hrane kontinuirano rastu brže od plaća, čime polako, ali sigurno izjedaju učinak povećanja dohotka. U posljednje tri godine plaće su porasle za 42 %, inflacija je iznosila 28,8 %, a cijene hrane skočile su za čak 44,7 %.

To znači da je realni rast plaća iznosio svega 10 posto, dok su osnovni troškovi života otišli u nebo. Svaki mjesec života sve je skuplji, a plaće ne prate stvarne troškove života. Vrijeme je za odlučnu promjenu, poručuje Mišić.

Rastu cijene – ali i potrošnja

Unatoč inflaciji, hrvatska potrošnja ne jenjava. Podaci DZS-a pokazuju da je u lipnju promet u maloprodaji porastao 27. mjesec zaredom. Na godišnjoj razini porast iznosi 7,5 posto, što je značajno ubrzanje u odnosu na svibanj kada je promet bio veći za 2,6 %. U odnosu na mjesec ranije, potrošnja je narasla za 3,5 %.

Posebno se ističe rast potrošnje prehrambenih proizvoda – trgovina na malo hranom, pićem i duhanom porasla je za 3,6 posto, dok su neprehrambeni proizvodi zabilježili skok od 11,5 posto.

Taj paradoks – rast potrošnje unatoč poskupljenjima – analitičari objašnjavaju sezonskim efektom turističke potrošnje i još uvijek prisutnim osjećajem “postpandemijske” potrošnje, ali upozoravaju da je riječ o kratkoročnom optimizmu koji će splasnuti s krajem ljeta.

Usporedba s EU: radimo za manje, plaćamo više

Usporedimo li Hrvatsku s ostatkom eurozone, slika je porazna. I dalje imamo europske cijene, ali plaće koje su među najnižima u EU-u. Dok druge zemlje bilježe blaži rast cijena i stabilniju kupovnu moć, u Hrvatskoj se inflacija usporavala samo nakratko, da bi se od travnja ponovno ubrzavala – s 3,5 % u travnju i svibnju, 3,7 % u lipnju, do srpanjskih 4,1 %, odnosno 4,5 % po harmoniziranom indeksu.

Dok živimo po europskim cijenama, a radimo za hrvatske plaće, svakim danom gubimo dio svoje kupovne moći, zaključuje Mišić i dodaje kako je vrijeme za snažno i sustavno povećanje plaća – osobito minimalne.

Dugoročna opasnost

Pritom valja imati na umu da su cijene usluga, osobito turističkih, sezonskog karaktera – s padom potražnje moguće je očekivati i pad cijena. No cijene hrane i osnovnih potrepština rijetko padaju, što znači da će građani njihove posljedice osjećati i nakon ljeta.

Eurostat potvrđuje da i na razini eurozone cijene hrane rastu brže od cijena usluga – u srpnju je svježa hrana poskupjela za 5,4 posto, dok je rast cijena usluga usporio na 3,1 posto. Cijene energije čak su pale za 2,5 posto, drugi mjesec zaredom.

U takvom kontekstu, bez strateških promjena u politici plaća i poreznog rasterećenja, hrvatski građani i dalje će – unatoč optimizmu u BDP-u – sve više trošiti, a sve manje imati.