Kriza ili prilika?

Upravo ovih dana navršavaju se dvije godine od katastrofalnih poplava koje su pogodile Slavoniju. Brođani su imali sreće i izbjegli strašnu poplavu, ali su preživjeli nekoliko dana napetosti, straha, evakuacije i teškog rada da se grad obrani od poplave.

Danas kada se sjećamo tih dana, strah je nestao, napetosti više nema, nema ni suza ni žalosti što se napušta svoj dom. Sve što nam je ostalo su sjećanja na zajedništvo koje nas je povezivalo tih dana.
Kada je Sava počela nekontrolirano rasti, ljudi su i bez poziva, bez molbe ili naredbe, požurili da se stave u službu obrane grada. Oni koji su bili fizički spremniji gradili su zečje nasipe bez prestanka i učvršćivali poljuljane nasipe. Oni koji pak nisu mogli na taj način pomoći, dolazili su hrabriti branitelje, donosili „piće i iće“ i gledali da barem na neki način budu korisni. Gotovo da nije bilo kuće iz koje nisu iznošeni paketi pomoći za one koji su sve izgubili. Ljudi su doslovno svoj ručak nosili sa stola da ga podjele s onima koji su evakuirani.
Da, tih se dana sjećamo s ponosom i s radošću. Zaboravili smo kako je opasnost bila velika i kako je nesreća vrebala, a sjećamo se samo kako smo bili LJUDI.

Gledajući iz ove perspektive, to na nas nije bila kriza, nego prilika. Prilika da dokažemo i sebi i svojim susjedima, čitavom ovom lijepom gradu, da još uvijek ima srca, da još uvijek ima nade, sa smo i braća i ljudi jedni drugima.
A onda se Sava povukla i mi smo ponovo zatvorili svoja vrata i zaboravili i grad i onoga koji kraj nas živi. Ponovo smo ušli u zonu sumraka u kojoj vlada beznađe, kritizerstvo, i netrpeljivost prema svemu i svakome.
Sjećajući se dana od prije dvije godine, ne možemo da se ne zapitamo: Da li je to za nas bila kriza ili prilika? Da li možemo naći u sebi to dobro i bez da nas zadesi kakva nesreća? Možemo li u sebi naći snage za barem jedno malo djelo, mali znak pažnje onima koji žive pored nas?

I dok Sava mirno i lijeno teče svojim koritom, druge „poplave“ prijete ovome gradu: poplava iseljavanja, poplava siromaštva, poplava usamljenosti i nebrige… Imali smo priliku pokazati sebi i drugima da u nama ima još dobra, učinimo to još jednom. Podijelimo ponovo ručak s nekim, odnesimo mali znak pažnje onome koji malo pažnje treba, od onog malo što imamo, dajmo onima koji imaju manje.
Iako Sava ne prijeti, kriza nije manja, neka to ponovo bude prilika svima nama da pokažemo koliko smo LJUDI.