Predstavljamo: Bajkopričalica Sandra Vukoja, pripovjedačica bajki i priča

 Bili veliki ili mali uvijek volimo priče, bajke i sve što nam „budi“ maštu te nas vraća u djetinjstvo. Bajkopričalica Sandra je učiteljica, spisateljica, ali ono najvažnije ona je pripovjedačica bajki. Kao spisateljica može se pohvaliti objavljivanjem knjige „Bajka o bajci“ – zbirci jedanaest pripovjedaka, a ima i svoju radijsku emisiju „Pidžama“ na Radiju 92 FM +.

Sandra kada i zašto si počela pripovijedati bajke?

Kao mala djevojčica voljela sam kazalište. Pokušala sam se naći i u glumi, ali sam duboko u sebi znala da to nije za mene. Čini mi se da sam se dugo tražila iako sam znala da se moram baviti nekom umjetnošću. Tijekom studiranja na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, otišla sam na jedno hodočašće u Francusku, gdje je bilo jako puno mladih. Molili smo se. Bilo je prekrasno. Dok smo bili u crkvi, rekla sam: „Isuse, daj mi nešto da se mogu izraziti!“ Nakon hodočašća, po povratku kući, napisala sam svoju prvu bajku „Pustimir- car snovicar“. Od tada pišem bajke i priče za djecu. Nakon nekog vremena dogodio se u Ogulinu prekrasan susret, koji je utjecao na moj život i smjer u kojem ću krenuti. U šumskom zamku podno planine Klek slušala sam vilu predivne duge kose i čarobnoga glasa kako pripovijeda bajke. Bila je to gospođa Jasna Held, prva hrvatska profesionalna pripovjedačica bajki i priča. Tada sam osjetila da je svijet u koji nas je tada svojim kazivanjem pripovjedačica odvela, svijet kojemu pripadam, a to je Svijet bajki.

Kako se postaje bajkopričalica- postoji li škola za bajkopričalice?

U Hrvatskoj ne postoji škola za bajkopričalice i malo se zna o pripovijedanju bajki, ali u svijetu to je potpuno ugledno zanimanje i postoje škole za pripovjedače. Kod nas postoje seminari za pripovjedače bajki, koje vodi pripovjedačica Jasna Held. Kod nje sam završila napredni seminar za pripovjedače Čudesni brokat, zatim seminar Kako i zašto pričati priče te seminar za pisanje i pripovijedanje terapeutskih priča „Kako priče razdanjuju noć“, koji je vodila poznata australska pripovjedačica Susan Perrow.

Koliko godina djecu i odrasle odvodiš u svijet mašte?

Ove godine, 11. srpnja proslavit ću sedam godina svog pripovjedačkog rada. Iako se nazivam Bajkopričalicom, ja sam pripovjedačica bajki. Često me pitaju koja je razlika između pričalice i pripovjedačice. U Hrvatskoj postoje pričalice, koje vole knjigu i prenose ljubav prema knjizi. Razlika između njih i pripovjedača je ta što pripovjedač unosi u bajku svoju osobnost. Interpretira ju na svoj način, npr. pripovjedači mogu pričati istu priču, ali ona nije ista jer je svatko od pripovjedača u priču unio sebe. Pripovjedači ne uče bajke napamet. Pamte redoslijed događaja i slike. Dodaju detalje i prilagođavaju se publici. Pripovijedanje bajki nije lako. Ako želiš odraditi posao kako treba, moraš se pripremiti. Promišljaš o bajci i riječima, načinu na koju ćeš bajku izgovoriti. Važno je puno vježbati, govorne vježbe, tehnike disanja i sl. Kao što Jasna Held često zna napomenuti, pravi si pripovjedač, onda kada kazuješ narodne bajke i priče te kad imaš znanje o narodnim, tradicijskim pričama.

Gdje sve pripovijedaš bajke?

Gostujem u školama, vrtićima, knjižnicama i na festivalima. Pripovijedanje bajki neizostavni je dio manifestacije „U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić“, u okviru projekta „Ivanomanija“.
U suradnji s hotelom Art provodim projekt „Nedjeljne slatkarije“ u Dječjem kutku na Vidikovcu.
Puno putujem po cijeloj Hrvatskoj, nedavno sam gostovala u Karlovcu na prvoj hrvatskoj specijaliziranoj knjižari „Knjiguljica“ i u Zagrebu na „Zagreb Book Festivalu“.
U suradnji s Volonterskim centrom, prošli mjesec, posjetila sam škole u Garčinu, Vrpolju i Sikirevcima.
Voditeljica sam i urednica dječje radio emisije Pidžama na neprofitnom Radiju 92 FM+.
Predsjednica sam i suosnivačica udruge za promicanje kulture govorenja i kreativnog stvaralaštva „Vilinput“. U okviru udruge organiziramo stručna predavanja, pripovijedanja bajki i seminare.
Također sam i jedna od utemeljiteljica 1. Festivala pripovijedanja u Hrvatskoj.
Vilinska čajanka s Bajkopričalicom jedan je od mojih dražih projekata, okuplja veliki broj malih bajkoljubaca koji uživaju u slušanju bajki i ispijanju vilinskog čaja.
Nekoliko puta bila sam i gošća predavačica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, gdje sam studentima držala stručna predavanja na temu pripovijedanja i svojih iskustava.

Vole li djeca pripovijedanje?

Djeca jako vole pripovijedanje, to sam najbolje uvidjela kad sam godinu dana radila u školi. Dvaput tjedno sam im pričala priče i tada su se Događale neobične stvari. Djeca su se počela otvarati i iznositi svoje probleme. Poštovali su me i doživljavali kao nekoga tko priča njihovim jezikom. Ne dolaze sva djeca iz sretnih obitelji, a bajke koje im pričam pružaju im čaroliju i bijeg od surove stvarnosti.

Na koji način odabireš priče za pripovijedanje?
Pripovijedam narodne bajke iz raznih dijelova svijeta, svoje bajke te ponekad autorske. Odabirem ih prema unutarnjem osjećaju, koji me vodi. Volim pripovijedati bajke koje su pronašle put do mene i ja do njih. Priče i bajke, koje su mi posebno „legle“ i u kojima sam pronašla odgovore na neka svoja osobna pitanja. Volim istraživati i puno čitati, bajke pronalazim u knjižnicama, antikvarijatima i knjižarama.

Koji su ti planovi za budućnost i tko ti je podrška u radu?
Ideja i planova jako je puno, no nećemo odmah otkrivati tajne i čarolije. Čitatelje portala i drage bajkoljupce na vrijeme ćemo obavijestiti o novim bajkovitim događanjima. I naravno još samo za kraj - ništa od ovoga ne bih uspjela sama. Moja sestra Irena Vukoja velika mi je podrška, osobito zadnjih godinu dana. Ona se brine za organizaciju, marketing i provedbu projekata.
Kao što pravi junak svake bajke ima svoje pomagače i ja sam ih imala i još uvijek imam. Oni su doprinijeli kroz ovih sedam godina da budem tu gdje sam sada. Popis bi bio prilično dug kada bih sada počela nabrajati svoje prijatelje i suradnike. Mojoj obitelji i prijateljima- svima od srca hvala i čitajte bajke sebi, svojojdjeci ili unučadi, jer ćete tako uvijek ostati u srcu mladi, poručuje Bajkopričalica Sandra.